Vintage Trouble: Put nade za rock&roll?

U današnje vrijeme je teško napisati uvodnik za intervju sa bandom u kojem treba sažeti ono što bi čitatelja trebalo privući da pročita šta band kao Vintage Trouble ima da kaže. Naročito ako bend nije popularan u toj mjeri da se ta popularnost mjeri brojem klikova ili skandala.

Vintage Trouble band

Vintage Trouble band

Vintage Trouble su relativna nepoznanica na našim prostorima no isto tako pravi ljubitelji rock glazbe nisu mogli ne primjetiti ono što Vintage Trouble nudi. A to je prije svega predani rad i fer odnos prema publici. Kada se jednom zakotrljate u ritmu Vintage Troublea, teško ćete se osjetiti ravnodušnim i barem na trenutak ne pomisliti da rock and roll ipak živi. Živi punim plućima kada ga ova četvorka iz LA u tako jednostavnim formama zakotrlja na način kakav je bio od prvog dana. Čist, ritmičan i sexy.

Od svog osnutka 2010 godine krenuli su težim putem. A to je praviti dobre pjesme, živjeti rock&roll i svirati kada god je to moguće.

U proteklih šest godina su više puta obišli zemaljsku kuglu na turnejama što sami što sa največim glazbenim imenima i iz tog putašestvija svaki puta izađu sve bolji i bolji.

Iza njih su tri albuma, bezbroj koncerata a vjerujem da ono najbolje tek dolazi.

Kako je krenula cijela Vintage Trouble prica?

Ty: Kada živite u velikom glazbenom gradu kao što je  Los Angelese imate zadovoljstvo sresti nevjerojatne glazbenike. Svi smo se preselili u LA iz različitih mjesta u svijetu – Nalle iz Švedske, Rick iz Floride, ja iz New Yorka a Richard se samo spustio s Laurel Canyon u LA-u. Nallea poznajem godinama i radio sam s njim u nekoliko bendova. Odmah smo shvatili da imamo zajedniöku zicu i zeljeli smo nastaviti raditi na tome. Rick nam se pridruzio na jam sessionu i od tada smo shvatili da smo srodne glazbene duse. Richard i ja smo bili dio jam session  grupe kojau je naš prijatelj Billy održavao u Laurel Canyonu gdje bi se naduvali i improvizirali sve dok sunce nebi izaslo. Cim smo svi bili slobodni od prethodnih projekata odmah smo se sastali. Na prvoj probi smo se odmah zaljubili u osjecaj koji smo generirali i nikad se vise nismo vratili odatle.. Počeli smo svirati 4 puta tjedno sa nasim stvarima. Doc McGhee dnas je primjetio i odmah smo potpisali za njega. Odlučili smo otići u Englesku na pravu turneju i tako krenuti sa komercijalnim pocetkom poput umjetnika iz Staxx records sa pocetka 60-tih Imali smo srece i nastupili u showu Joolsa Hollanda i to nas je bacilo u vrtlog koji se jos nije zaustavio.

Vintage Trouble izgleda kao bend koji mnogo radi?

Nalle: Da, jesmo i ponosni smo na to. Zivimo i disemo glazbu svakodnevno. Veci dio godine smo na turneji i tako je posljednje cetiri godine. Izašao nam je novi album “1 Hopeful Rd” i stvari izgledaju sjajno. Bili  smo na turneji po cijeloj Europi kao predgrupa AC/DC-ju. Nakon toga smo sa njima prošli i američku turneju te nastupali kao predgrupa ponovo aktivnim Dixie Chicks. Imamo jos dosta toga u planu tako da, jesmo, doista jesmo band koji mnogo radi.

Sto vas inspirira da radite to sto radite?

Rick: Mislim da sa sigurnoscu mogu reci da smo svi vodjeni unutrasnjom vatrom ili individualnim osjecajem svrhe svakog od nas da nas samo glazba moze zasititi. Govoreci za sebe, znam da u odredjenim glazbenim momentima se osjecam blize Stvoritelju nego ikada. Taj osjecaj istinite svrhe koji se pojavi i postane ultimativni izvor inspiracije. Isto tako sa sigurnoscu mogu reci da smo zajedno naucili da mozemo da pokrenemo ljude sa onim sto cinimo i to je osjecaj kakav nismo imali kao individue prije u zivotu. To je osjecaj kojem nemozes pobjeci. Zelist to osjetiti sto cesce jer je vece od tebe. Vece je od sebe i to je cista sreca.

Koji su vasi glazbeni i ne-glazbeni uzori?

Richard:  Kao bend naginjemo ranom Rhythm & Blues and Soul unesenom u RNR. Sve proizilazi iz vremena kada su se ti stilovi otkrivali i oblikovali. Rekoh da smo mi djeca jos uvijek modernog doba tako da nemozemo izbjeci razne glazbene utjecaje , i pojedinacno i kolektivno. Kljuc za nas je taj da bez obzira koliko smo razliciti svi se oslanjamo na zajednicko tlo a odatle smo formirali stil za koji osjecamo da je nas  i temelji se iskljucivo na kemiji koja nadilazi samu glazbu. Takodjer smo inspirirani i umjetnoscu, filmom, modom pa cak i knjizevnoscu. Biti u stanju donijeti nase individualne ukuse izvan glazbe, strahovito nas je oblikovalo kao pojedince. Pretpostavljam da bi tako trebalo biti u svakom bendu. Biti u stanju iskoristiti stvari koje jedan pojedinac cini, to daje bendu jedinstven oblik i cak dozu originalnosti na kraju, Sto ce reci, iako smo naslonjeni na zajednicko umjetnicko tlo ponekad je i razlicitost pojedinaca ono sto cini cijelu sliku vecom.

Kako izgleda kreativni proces nastajanja vasih pjesama?

Ty: Pjesme su poput vjetra, dolaze iz svih pravaca. Nekad smo svi skupa u studiu i odlucimo o cemu zelimo da pisemo i onda se lansiramo u pokusaj da budemo otvoreni i iskreni i cisti prema ideji koja nas podstice. Cesto budemo na tonskoj probi i netko izadje sa riffom i onda se pjesma zapali poput divlje vatre.  Cesto netko od nas ima isjecak koji podijeli sa bendom i onda svi zajedno pokusavamo da razradimo tu ideju. Trudimo se biti otvoreni dok putujemo po svijetu da biusmo bili inspirirani svime sto vidimo i osjetimo. Volimo da pisemo NON STOP. Ako pises cijelo vrijeme , s vremena na vrijeme se pojavi i nesto upola pristojno :))

Za razliku od vecine bendova turneju ste zapoceli u UK (poput Kings of Leon). Kako je to utjecalo na vasu karijeru?

Richard: Osim zelje za imitiranjem nekih od nasih heroja iz Stax ere, kada su krenuli na Vault turneju po Engleskoj kasnih 60-tih, turneju koja donijela rhytam and blues u zemlju koja je vec snazno prigrlila rani americki blues i rock &roll. Mislili smo da ce i danas UK biti vise osjetljiva prema onome sto mi radimo. Ispostavilo se je nas instikt bio ispravan. UK nas je odmah prihvatila i omogucila stalni uspon dublje u njihov zagrljaj svaki put kada bi se vratili. Krenuli smo sa svirkama po malim klubovima da bi onda nastupili u showu Jools Hollanda sto nam je omogucilo turneju po teatrima sa Brian Mayom , stadionsku turneju sa Bon Jovijem, Lenny Kravitzem i konacno sa The Who. To nam je donijelo brojne vlastite rasprodane turneje. Tako da je UK za nas bila prava odskocna daska i uzbudljivo je za jedan americki bend, jer UK i sama ima tako bogato glazbeno nasljedje. Biti prihvaćen u njihovo narucje je bila velika cast za nas.

Dijelili ste binu sa dosta poznatih izvodjaca. Kakvo je to iskustvo? Sta ste naucili iz toga?

Nalle: Da, jesmo, i velika je cast dijeliti binu sa svim tim bendovima. Svi smo dugo u tome i nema bolje ucionice za nauciti kako ova igra funkcionira. Zadnje 4 godine smo bili na turneji sa Brian Mayom iz Queena, Bon Jovijem, Lenny Kravitzem, The Who, Paloma Faith i AC/DC  da nabrojim neke. Cak smo bili predgrupa i Rolling Stonesima na njihovom koncertu u Hyde Parku 2013. godine. Turneja sa AC/DC je u tom  trenutku bila najveca turneja na svijetu. Nevjerojatno. Oni su jedan od najmarljivijih bendova koje sam ikada vidio. 100% su u tome da se njihova publika i fanovi osjecaju sjajno i doista uspijevaju. Prvi put smo dozivjeli iskustvo kako je biti na rasprodanim koncertima sa u prosjeku 65.000 do 105.000 ljudi svake veceri. Veliki je to izazov kako ostvariti. Naravno na kraju svega sve je u pjesmama i vasem nastupu. Mozete li se povezati? Mozete li to napraviti da se vasa publika osjeca posebno i da su dio necega jedinstvenog. U tome je kljuc.

Tko su “Troublemakers” i kako su oni vazni za band?

Rick: Troublemakersi su nevjerojatna zajednica prekrasnih dusa koji su na pocetku dolazili na nase nastupe, podrzavali nas, plesali, znojili se i zivjeli nasu glazbu sa nama. Kako je vrijeme prolazilo oni su postali snaga veca od samog benda i nesto o cemu smo mogli samo da sanjamo. Oni nisu samo tu da bi bili prije i poslije koncerta nego se brinu, podrzavaju i inspriraju jedni druge po cijelom svijetu tokom cijele godine. Oni su pokazali da ljubav, otvorenost i zajednistvo mogu promijeniti i obogatiti zivot ljudi. Postali su nesto vece od samog benda i svakodnevno nas inspiriraju dajuci nam gorivo i osjecaj bitnosti. Oni su jedna nevjerojatna sila.

Novi album “1 Hopeful Rd” izašao je u kolovozu 2015. Što znači naziv albuma i sto mozemo očekivati?

Ty:Naziv albuma je “1 put nade” i izvedenica je od prvog stiha koji se cuje na albumu.
Pjesma “Run like the river” zapocinje svoju pricu sa frazom “ jedan put nade koji mi je mama pokazala prvi put kada sam stao”
Ove rijeci opisuju jednu od blagoslovljenih mantri koju mi je moja majka Nancy Lee neumoljivo govorila:
“Tyrone, bez obzira kako tezak, taman ili grub izgledao put , tvoja cesta je prekrivena sa nadom i vodicete prema sjajniem i svjetlijem mjestu. Nikad nemoj odustati.”
Onda bi citirala rijeci iz Biblije “Utrku ne pobjedjuju jaki ili brzi nego oni koji istrpe do kraja” Mi smo band koji trpi. Vintage Trouble je uzeo ovu frazu i koncept kako da zivimo te ga postavili na stalnu adresu. Ta adresa je “1 Put nade”

Budući planovi? Kada Troublemakersi iz ovog dijela Europe mogu ocekivati da vas vide uzivo?

Richard: Ne dovoljno brzo za nas. Cini se da smo se dosta razgranali u zadnje vrijeme tako da se sigurno to i moze desiti. U medjuvremenu bi podstakli ljude da se ukljuce u nasu troublemakers fan bazu preko Facebooka i Twittera gdje se mogu susresti i razgovarati ne samo medjusobno nego i sa clanovima benda. To je sjajan nacin da budu u toku i doznaju vise o nama, tko smo, gdje smo i sta namjeravamo.

Ima li još nešto što bi željeli poručiti našim čitateljima?

Nalle: Hvala vam na odvojenom vremenu da procitate o Vintage Trouble. Ostanite iskreni i hvala vam na interesu. Podrzite glazbu, ona je kljuc za dobar zivot.

Web stanica banda:https://www.vintagetrouble.com